Razvojne poteškoće pogađaju otprilike jedno od desetoro djece, ovisno o zemlji i vrsti dijagnoze.

Stručnjaci u različitim izvještajima navode da se učestalost kreće oko 10–15% djece koja imaju neku vrstu poteškoće u razvoju, učenju, ponašanju ili komunikaciji.
Za roditelje to često znači godine lutanja između liječnika, terapeuta i škola dok ne dobiju pravu podršku. Što ranije prepoznamo poteškoće, to je veća šansa da se djetetu prilagodi okolina – od vrtića i škole do različitih terapija.
Ako sumnjaš da tvoje dijete „zaostaje“ za vršnjacima, nije kasno potražiti savjet pedijatra, logopeda, psihologa ili edukacijskog rehabilitatora. Rana intervencija ne znači da je s djetetom „nešto loše“, nego da mu odrasli pomažu da iskoristi svoj potencijal.